Žuta kavkaska džanarika – sjeme stare vrtne forme

Prunus cerasifera

Stara kultura šljive žutih plodova podrijetlom s područja Kavkaza. Sjeme je prikupljeno sa starog stabla žute džanarike koje raste u Latviji.

Postoje biljke koje biramo zbog predvidljivog rezultata, a postoje i one koje je jednostavno zanimljivo uzgojiti samostalno. Žuta džanarika pripada ovoj drugoj skupini. Kada posijete košticu, ne uzgajate točnu kopiju matičnog stabla – uzgajate novo stablo čiji ćete okus, veličinu, pa čak i nijansu boje plodova otkriti tek nakon nekoliko godina.

Matično stablo s kojeg je prikupljeno ovo sjeme stara je žuta džanarika koja raste u Latviji. To nije sadnica moderne komercijalne sorte, već stara vrtna forma koja već godinama raste, cvjeta i donosi plodove u našoj sjevernoj klimi.

Od Kavkaza do starih europskih vrtova

Povijest džanarike vodi nas na Kavkaz, u Zakavkazje i zapadnu Aziju, gdje se Prunus cerasifera pojavljuje u iznenađujućoj raznolikosti. Na jednom stablu plodovi mogu biti zlatnožuti, na drugom crveni, ljubičasti ili gotovo crni; razlikuju se i po veličini, slatkoći i kiselosti.

Ljudi su ova stabla uzgajali i odabirali stoljećima. S vremenom se džanarika proširila daleko izvan svojeg izvornog područja rasprostranjenosti i stigla i u vrtove sjeverne Europe. U Latviji se još uvijek može pronaći uz stara seoska imanja i u napuštenim vrtovima – ponekad kao posljednji živi podsjetnik na vrt kojeg više nema.

Upravo su nam takva stara stabla najzanimljivija. Nisu savršeno standardizirana – imaju vlastitu priču.

Jedna šljiva – dva potpuno različita okusa

Ne morate čekati da žuti plodovi džanarike potpuno sazriju.

Nezreli plodovi su čvrsti, hrskavi i vrlo kiseli. Mogu se koristiti u jelima kojima je potrebna svježa kiselost – slično limunu, limunskoj kiselini ili octu. Ovo je posebno zanimljiv plod za ljude kojima se ne sviđa izražen okus octa i koji radije eksperimentiraju s prirodnom voćnom kiselosti.

Ako plodove ostavite na stablu, događa se gotovo suprotna preobrazba. Postaju zlatnožuti, mekani, vrlo sočni i slađi, ali pritom ne gube ugodnu kiselost karakterističnu za džanariku.

Zato se plodovi s jednog te istog stabla u kuhinji mogu koristiti na potpuno različite načine.

Što raditi s džanarikama u kuhinji?

Ovdje počinje eksperimentiranje.

Od kiselih plodova mogu se pripremati umaci i chutneyji, dodavati jelima od mesa, povrća i pirjanim jelima ili možete isprobati vlastitu verziju poznatog gruzijskog umaka tkemali.

Kada plodovi sazriju, prikladni su za jelo u svježem stanju, kao i za kompote, pekmeze, želee, džemove, piree i sirupe. Od džanarike se također može fermentirati prirodni voćni ocat.

Ako volite eksperimentirati u kuhinji, ovo je jedno od onih stabala čijim je plodovima teško pronaći samo jednu namjenu.

U proljeće – oblak bijelih cvjetova

Čak i bez plodova, džanarika bi bila lijepo vrtno stablo. Cvate rano i vrlo obilno, još prije nego što se listovi potpuno razviju. Tijekom cvatnje odraslo se stablo nakratko pretvara u bijeli oblak cvjetova koji brzo pronalaze pčele i drugi prvi proljetni oprašivači.

Stablo raste prilično brzo. Obično doseže oko 4–7 m visine i 4–6 m širine. Ako ima dovoljno prostora, može mu se dopustiti da oblikuje prirodnu, široku krošnju. U manjem vrtu krošnja se može oblikovati dok je stablo mlado, održavajući ga nižim i čineći plodove lakše dostupnima.

Džanarika može živjeti nekoliko desetljeća – 30–50 godina nije ništa neobično, a u dobrim uvjetima stabla mogu doživjeti i znatno veću starost.

Iz tri koštice mogu izrasti tri različita stabla

Upravo je to najzanimljivije kod uzgoja džanarike iz sjemena.

Sadnice nisu klonovi matičnog stabla. Jedna može izrasti snažnija, druga kompaktnija. Jedna može imati slađe plodove, druga kiselije. Mogu se razlikovati i veličina plodova, vrijeme sazrijevanja i nijansa njihove boje.

Zato ne možemo obećati da će iz sjemena izrasti točna kopija starog matičnog stabla – i upravo su zato ove sjemenke zanimljive onima koji vole sami uzgajati, promatrati i odabirati biljke.

U dobrim uvjetima prvo cvjetanje i plodovi mogu se očekivati otprilike nakon 3–5 godina.

Kako probuditi košticu?

Koštici džanarike nije dovoljno samo vlažno tlo. Potrebno joj je i razdoblje hladnoće – stratifikacija.

U sjevernoj Europi najjednostavnija je mogućnost posijati koštice vani u jesen i pustiti zimu da prirodno obavi sav posao. U proljeće, kada se tlo zagrije, mogu početi klijati.

Druga je mogućnost staviti koštice u lagano vlažan supstrat i nekoliko mjeseci držati ih u hladnjaku na temperaturi od približno +2…+5 °C. Ova je metoda posebno korisna u južnoj Europi, gdje zima može biti preblaga za prirodnu stratifikaciju.

Supstrat treba biti vlažan, ali ne mokar. Ako se koštica počne otvarati i pojavi se korjenčić, treba je posaditi pazeći da se mladi korijen ne ošteti.

Nemojte ni prebrzo odustati. Sjeme roda Prunus ne klija uvijek istodobno, a koštica koja miruje još uvijek ne znači da je mrtva.

Na sjeveru i na jugu

Sposobnost džanarike da raste u vrlo različitim klimatskim uvjetima jedna je od njezinih velikih prednosti.

U sjevernoj Europi odgovara joj sunčano mjesto i dobro drenirano vrtno tlo, a hladne zime obično joj ne predstavljaju problem.

U južnoj Europi važnije postaje ljeto. Odraslo stablo može podnijeti sušnija razdoblja, ali mlade sadnice tijekom prvih ljeta ne treba jednostavno ostaviti na vrućem suncu bez vode. Područje oko korijena može se malčirati kako se tlo ne bi prebrzo isušivalo.

U vrlo toplim područjima s blagim zimama rezultati mogu varirati. I ovdje uzgoj iz sjemena ima svoju prednost – među nekoliko sadnica možete zadržati onu koja se najbolje osjeća upravo u vašem vrtu.

A nakon nekoliko godina...

Iz male koštice izrast će stablo koje nitko drugi nije mogao kupiti u rasadniku.

Danas još ne možete znati kakvo će ono biti.

I upravo ga je zato zanimljivo posijati.

Sjeme u pakiranju: 3 kom.

Autor: Heart Garden Studio